 ® |
|
|
|
|
......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................
|
|
Projekti - Zanimljivosti - Ideje
|
|
GOLF IGRALIŠTE? NE, HVALA!
U SVIJETU EKSPONENCIJALNO RASTU "GREEN" TERENI ALI RASTE I MEĐUNARODNI POKRET ANTIGOLFISTA
PROCITAJTE I NEMOJTE RECI DA NISTE ZNALI
Andrea ATZORI, odgovorna osoba u G.A.M. medjunarodnoj mreži udruga protiv izgradnje novih golf igrališta; novinar, publicista; diploma Politickih nauka Univerziteta Cagliari (Sardegna), diplomska radnja "Ambijentalna politika".
Pokreti koji se protive golf terenima u porastu su u cijelom svijetu.
Nakon realizacije enormnog broja golf struktura: u svijetu postoji više od 18.000 golf igrališta, 5.900 ih je u Europi i 262 u Italiji, projekti privatnika kojima su vrlo cesto sponzori javne (državne) ustanove, još se ne naziru znakovi zaustavljanja.
Porast travnatih tepiha u zadnjih 20 godina bio je odista veliki i bez kontrole: 1985. godine bilo je 2900 terena u zemljama European Golf Association, 2002. godine porasli su do brojke 5900. Broj ljubitelja golfa procjenjuje se na 70 miliona, od kojih 5,6 miliona osoba u Europi od kojih 3,5 miliona redovno uclanjenih u jedan od klubova.
Svaki teren prosjecno zauzima 50 hektara zemljišta pa govorimo o više od 300.000 hektara terena u Europi koji su rezervirani za zelene površine pune rupa. Eksponencijalnim porastom golf terena ostajemo bez prostora, zemlje i vode, ali izrada procjena utjecaja na okoliš nisu zakonski obvezne, i evo razloga zašto se primjecuje veliki porast udruga protiv golf igrališta.
Razloga za neslaganje i zabrinutost ima doista mnogo.
Prvo povijesno suprotstavljanje golf strukturama dogodilo se u srednjoj Americi, osobito u Meksiku, i posebno u Aziji, gdje se rodio i jedan svjetski pokret protiv novih golf igrališta (GAM, Global Antigolf Movement) na poticaj jednog Japanca, Gen Morita, ex golf igraca.
Zašto zapravo golf igrališta plaše?
Odgovori su razliciti, ovisno o kontinentima i samim lokalitetima, ali su isto tako, po nekim pitanjima, odgovori veoma slicni. Jedan od odgovora je zasigurno uska povezanost svih golf projekata sa operacijama vezanim uz nekretnine (vrlo cesto netransparentne), zatim problematike vezane uz korištenje vode i njeno pretjerano trošenje, a koje je potrebno želi li se održavati takva struktura (cesto u zonama koje inace imaju problema sa sušama), opasnost od salinizacije podzemnih voda u priobalnim krajevima i njihovo moguce zagadjenje pesticidima. Drugi se odgovori vežu uz potencijalne opasnosti za podrucja visoke naturalisticke vrijednosti (šume, jezera i vlažni krajevi) i konflikt sa vec postojecim ekonomskim djelatnostima tih krajeva (poljoprivreda i uzgajanje životinja).
POTROŠNJA VODE
Koliko vode troši jedno golf igralište?
Prema podacima prof.Vittorio Gallerani Univerziteta u Bologni “Za jedno golf igralište je potrebna znacajna kolicina vode za navodnjavanje i održavanje primjerenog rasta vegetacije na samom igralištu” (csp. Agrobusiness Paesaggio Ambiente nn.2-3 1997/1998). Svako golf igralište, srednjeg tipa, sa 18 rupa, prema procjenama Europske Golf Udruge, troši prosjecno 2.000 kubicnih metara vode dnevno. Ili, svaka 24 sata, jedno golf igralište “popije” istu kolicinu vode koju potroši jedan gradic od 8000 stanovnika.”
Malo su optimisticniji podaci talijanskog mjesecnika “La Nuova Ecologia” (1993.) koji govori o 1600 kubicnih metara vode dnevno. Kojigod podatak koristili, svakako ne govorimo o zanemarivim kolicinama vode: podatak koji postaje pljuska onoj 1,4 milijarde osoba koje nemaju pristup pitkoj vodi. No i u zapadnim zemljama vec danas možemo govoriti o objektivnom rasipanju jedinstvenog bogatstva koje je pitka voda. Upotreba vode za golf igrališta, gledano ocima potrošaca, postaje nepodnošljivi luksuz, a prema nekim zakonima (u Italiji) to i nije dozvoljeno:<<U periodima suše ili u periodima smanjenih kolicina vode,….treba osigurati vodu, nakon ljudske potrošnje, osobito za poljoprivredu>> (cl.28 Državni zakon br.36 od 5. sijecnja 1994.)
OBALA
Što se tice obalnih golf igrališta ili onih blizu obale, govorimo o drugoj ambijentalnoj opasnosti. Kada ne koriste vodu iz vodovoda i akumulacijskih jezera, promotori golfa se vrlo cesto hvale da su potpuno samostalni u opskrbi vodom koristeci vlastite bunare, one na samim terenima. U ovakvim slucajevima vlada potpuno neznanje ili svjesno zanemarivanje istine da su upravo trivelacije bunara (bušenje bunara) direktni uzrok porasta postotka soli u vodi u postojecim podzemnim vodama, a što dokazano dovodi do dezertifikacije teritorija. Govorimo o takozvanom fenomenu salinizacije pitkih voda, situacija koja je vrlo dobro proucena u svim pred-pustinjsko-mediteranskim zonama, i bogato dokumentirana na svim Univerzitetima.
Kao što je do sada prikazano, golf nikada ne dolazi sam, dakle u zonama blizu mora utjecaj golf terena treba prouciti globalno, ne samo usko vezano za igralište, vec i za sve ono što golf sobom nosi (više ili manje deklarirano) u pogledu urbanih struktura: vile i ostale nekretnine, radovi na urbanizaciji podrucja.
PESTICIDI
I u ovom vrlo osjetljivom sektoru ne nedostaju pokušaji da se prikriju moguce opasnosti prilikom upotrebe pesticida i herbicida za održavanje greens terena.
Zanimljiv i detaljni je izvještaj u pogledu sanitarnih opasnosti od pesticida, Generalnog Prokuratora New Yorka Elliot Sptizera, na igralištima na Long Islandu. http://www.oag.state.ny.us/environment/golf95.html Prema podacima tjednika “New Scientist” na jednom golf igralištu u Japanu prosjecno se primjeni 1,5 tona kemijskih proizvoda godišnje, kolicina koja je 8 puta veca od one koja se koristi za polja riže. Procjena je nešto niža u casopisu “Journal of Pesticides Reform”, a govori o 750 kg na godinu na jednom standardnom igralištu u SAD-a. Jedna studija “Sport Turf Research Institute” dosta alarmantno govori o predoziranju fosfatnih gnojiva i kaže <<da bi ti isti tereni u pojedinim slucajevima mogli biti prodavani kao kemijska gnojiva>>.
Taktika koju sada, i u Europi, sljede klubovi i trgovacka društva za golf i nekretnine, je ta da usvoje dobrovoljne kodekse (pravilnike) ne bi li se mogli pohvaliti pseudo-ekološkim dozvolama. Jasno je da takvom taktikom najprije žele popraviti ne baš pozitivnu sliku o golfu koja se širi svijetom, a s druge strane, konkretnije, žele ubrzati proces ishodovanja dozvola kod nadležnih službi i nastojati tako preteci sve lokalne protivnike.
U Danskoj 135 golf igrališta (40% od ukupnog broja) koja su sagradjena na državnim ili opcinskim terenima, do kraja 2003. godine morali su se prilagoditi postavljenim zahtjevima o dozvoljenim kolicinama pesticida koje mogu zagaditi podzemne vode. Sve je to regulirano državnim zakonom, i ociti je znak postojeceg problema.
CIJENE : REALIZACIJA I UPRAVLJANJE GOLF IGRALIŠTIMA
I ovo je aspekat koji promotors jedne nove strukture namjerno sakrivaju i zanemaruju.
Potrebna investicija za realizaciju jednog novog golf igrališta krece se od 4 do 5 miliona € i vrlo cesto samo upravljanje tim igralištem nije dostatno da bi se pokrili troškovi njegovog održavanja.
U ovom periodu ekonomske krize (u Italiji) klubovi i trgovacka društva koja predlažu takve projekte uvijek su u potrazi za javnim financijskim sredstvima ili bespovratnim kreditima. Regionalni i državni zakoni te europski fondovi cesto su bili korišteni u tu svrhu. U tom su pogledu posebno hiperaktivne dvije regije: Emilia Romagna i Sardegna.
Svaki projekat golf igrališta, prije ili kasnije, bude popracen prijedlogom da se izgrade i rezidencijalne vile. To je veoma cest slucaj kada se igrališta realiziraju u zonama koje su udaljene od velikih gradskih središta (to je gotovo uvijek tako), a ekonomsko objašnjenje koje se nudi kaže da je to garancija ekonomskog povrata sredstava koja su bila uložena u izgradnju cjelokupne strukture.
U SAD-a 40% golf klubova je prešlo iz privatnih u društvene ruke (upravljanje) zbog ekonomskih problema.
U Italiji postoji 56.000 upisanih clanova u 262 igrališta-kluba sa prosjekom od 214 igraca po 1 igralištu, u odnosu na 2.000 igraca po igralištu u SAD-a i manje od 1.000 igraca u Nizozemskoj i Japanu.To objašnjava cinjenicu zašto su mnogi klubovi pred stecajem.
Kao primjer može se navesti stecaj kluba u gradu Schladming u Austriji, sa 21 milion šilinga duga.
Koliko ce clanova biti upisano ili je upisano u golf-klubove u Hrvatskoj? I je li ta brojka dostatna da oni svojim clanarinama placaju održavanje tih igrališta ili ce se i u Hrvatskoj koristiti javna, naša, sredstva za privatne potrebe malog broja zaljubljenika u golf?
ANTIGOLF POKRETI U SVIJETU
Svjetski antigolf pokret, radja se službeno u Aziji 80-ih godina, a za to je zaslužan japanac Gen Morita, strastveni golf igrac koji se pokajao i preobratio u strastvenog ambijentalistu, tako da smatra ovu disciplinu <<kao najozbiljniji ambijentalni problem našeg planeta jer je odgovoran za deforestaciju, nekontroliranu upotrebu pesticida, herbicida i vode i širenje društvenih razlika>>. Svake se godine 29. travnja obilježava Svjetski Antigolf Dan, nakon masovnog susreta antigolfista, istog dana 1993. godine u Maleziji. Danas je medjunarodna antigolf mreža preselila svoj baricentar iz Azije u Europu (osobito u zonu Mediterana) gdje su borbe lokalnih antigolf pokreta sve brojnije i oštrije.
|
|
|
.....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................
|
